Bagrem

Vladimir Ignjatović, Predsednik BUP-a

Bagrem je naše najrasprostranjenije i najbrojnije medonosno drvo. Rod Robinia obuhvata oko 20 vrsta drveća i žbunja u Severnoj Americi i Meksiku. U svojoj postojbini prostire se u oblasti lišćarskih šuma u centralnoj Pensilvaniji, Apalačkim planinama do severne Džordžije, zatim  u južnom Ilinoisu, jugozapadnoj Indijani i Arkanzasu. Mnogo je gajen i naturalizovan u istočnim Stenovitim planinama.

Prenet je i jako raširen u severnoj Africi, Evropi, srednjoj i istočnoj Aziji i Novom Zelandu. Istorijski podatci govore, da je vrtlar Jean (Žan) Robin (1550 – 1620.) 160. prvi posejao bagrem u Francuskoj i uopšte u Evropi. Po njemu je rod i dobio ime Robinia. Taj prvi bagrem posađen je u Parizu i verovatno je najstarije stablo u tom gradu. Smatra se da je zasađeno u 17. veku od botaničara Žana Robina i njegovog sina Vespazijana. Poduprto je sa dva stuba.

Žan Robin je otkrio ovu vrstu u Gvajani. Niko ne zna tačan datum kada je drvo zasađeno. Neki izvori kažu da je to bilo 1601., drugi govore tek 1660. ili 1680., a na tabli pored stabla stoji da je to bilo 1602. godine. Svuda je u početku gajen kao parkovska vrsta.

Međutim, prema Bugarskom naučniku Stefanovu, koji se poziva na paleobotaničke podatke, bagrem se krajem tercijera nalazio na Balkanu.

Posle Drugog svetskog rata, u našoj zemlјi poklonjena je velika pažnja pošumlјavanju goleti i šumskih terena. Po broju tada zasađenih sadnica bagrem je bio na prvom mestu. Više je razloga za to:

  1. Što se brzo i lako proizvode njegove sadnice,
  2. Što se posle sadnje lako prima,
  3. Jer brzo raste,
  4. Jer raste na svim vrstama zemlјišta,
  5. Što je odličan kao ogrevno i tehničko drvo i konačno
  6. Što je veoma medonosno drvo, o čemu se tada možda nije razmišlјalo.

Ima ga u Vojvodini, gde se koristio za vezivanje “živog”peska ( Deliblatska i Subotička peščara ), u ravnicama i dolinama reka severne Srbije, u Mačvi, Posavini, Stigu, Tamnavi, u dolinama Morave, Mlave, Peka, Kolubare itd.

Na navedenim površinama bagrem je gajen u većim kompleksima. Gajen je i pored puteva, na međama njiva (bagrem međaš), oko voćnjaka i tako gajen je medonosniji. Cvetovi su mu beli, mirišlјavi i nalaze se u rastresitim, povijenim grozdastim cvastima. Najčešće cveta u prvoj polovini maja, a ređe u drugoj, 10 – 15 dana. Najbolјe medi pri temperaturi od 20 – 25◦C i kad jutarnja i noćna temperatura nije ispod 16 ºC, uz umerenu vlažnost vazduha. Bagremova paša je kod nas glavna paša, kojoj, i ako je kratkotrajna, ni jedna druga medonoša ne može konkurisati. Ona je pored svega najbogatija prinosom.

Pošto je ovo rana paša , teško je pripremiti pčelinja društva za nju. U toplim mestima, pored reka, bagrem počinje da cveta 3 -5 dana ranije, nego u ravničarskim krajevima, a u brdskim reonima 15 – 20 dana kasnije. Ove vremenske razlike u cvetanju, omogućuju pčelarima da koriste dve, pa i tri bagremove paše u jednoj sezoni. Pašu mogu ometati loše vremenske prilike.

Mesta , koja su od posebne vrednosti za seleće pčelare su:

 I. Za ranu bagremovu pašu :

  1. Stevanac, železnička stanica na pruzi Stalać – Niš,
  2. Duboko kod Umke
  3. Autoput Beograd – Obrenovac,
  4. Između Umke i Bariča.

II. Za srednje kasnu pašu:

  1. Bagrdan,
  2. Krnjevo,
  3. Veliko Orašije,
  4. Sirakovo,
  5. Rajac,
  6. Stojnik u blizini Ralјe,
  7. Mali Popović,
  8. Prnjavor mačvanski,
  9. Dublјe mačvansko,
  10. Lešnica,
  11. Deliblatska peščara,
  12. Subotička peščara,
  13. Doroslav,
  14. Kobišnica u Timočkoj krajini,
  15. Jagnjilo,
  16. Kovačevac i
  17. Glibovac.

III. Za poznu pašu :

  1. Suvi Do kod Žagubice,
  2. Krepolјin,
  3. Zvižd,
  4. Srpce,
  5. Krst između Melnica i Kučeva,
  6. Okolina Majdanpeka,
  7. Okolina Gornjeg Milanovca,
  8. Okolina Čačka,
  9. OkolinaValјeva i
  10. Okolina Užičke Požege.

Pa pčelari izaberite. Ja sam se opredelio za Stojnik kod Ralјe.

Scroll to Top