Bagrem je naše najrasprostranjenije i najbrojnije medonosno drvo. Rod Robinia obuhvata oko 20 vrsta drveća i žbunja u Severnoj Americi i Meksiku. U svojoj postojbini prostire se u oblasti lišćarskih šuma u centralnoj Pensilvaniji, Apalačkim planinama do severne Džordžije, zatim u južnom Ilinoisu, jugozapadnoj Indijani i Arkanzasu. Mnogo je gajen i naturalizovan u istočnim Stenovitim planinama.
Prenet je i jako raširen u severnoj Africi, Evropi, srednjoj i istočnoj Aziji i Novom Zelandu. Istorijski podatci govore, da je vrtlar Jean (Žan) Robin (1550 – 1620.) 160. prvi posejao bagrem u Francuskoj i uopšte u Evropi. Po njemu je rod i dobio ime Robinia. Taj prvi bagrem posađen je u Parizu i verovatno je najstarije stablo u tom gradu. Smatra se da je zasađeno u 17. veku od botaničara Žana Robina i njegovog sina Vespazijana. Poduprto je sa dva stuba.
Žan Robin je otkrio ovu vrstu u Gvajani. Niko ne zna tačan datum kada je drvo zasađeno. Neki izvori kažu da je to bilo 1601., drugi govore tek 1660. ili 1680., a na tabli pored stabla stoji da je to bilo 1602. godine. Svuda je u početku gajen kao parkovska vrsta.
Međutim, prema Bugarskom naučniku Stefanovu, koji se poziva na paleobotaničke podatke, bagrem se krajem tercijera nalazio na Balkanu.
Posle Drugog svetskog rata, u našoj zemlјi poklonjena je velika pažnja pošumlјavanju goleti i šumskih terena. Po broju tada zasađenih sadnica bagrem je bio na prvom mestu. Više je razloga za to:
- Što se brzo i lako proizvode njegove sadnice,
- Što se posle sadnje lako prima,
- Jer brzo raste,
- Jer raste na svim vrstama zemlјišta,
- Što je odličan kao ogrevno i tehničko drvo i konačno
- Što je veoma medonosno drvo, o čemu se tada možda nije razmišlјalo.
Ima ga u Vojvodini, gde se koristio za vezivanje “živog”peska ( Deliblatska i Subotička peščara ), u ravnicama i dolinama reka severne Srbije, u Mačvi, Posavini, Stigu, Tamnavi, u dolinama Morave, Mlave, Peka, Kolubare itd.
Na navedenim površinama bagrem je gajen u većim kompleksima. Gajen je i pored puteva, na međama njiva (bagrem međaš), oko voćnjaka i tako gajen je medonosniji. Cvetovi su mu beli, mirišlјavi i nalaze se u rastresitim, povijenim grozdastim cvastima. Najčešće cveta u prvoj polovini maja, a ređe u drugoj, 10 – 15 dana. Najbolјe medi pri temperaturi od 20 – 25◦C i kad jutarnja i noćna temperatura nije ispod 16 ºC, uz umerenu vlažnost vazduha. Bagremova paša je kod nas glavna paša, kojoj, i ako je kratkotrajna, ni jedna druga medonoša ne može konkurisati. Ona je pored svega najbogatija prinosom.
Pošto je ovo rana paša , teško je pripremiti pčelinja društva za nju. U toplim mestima, pored reka, bagrem počinje da cveta 3 -5 dana ranije, nego u ravničarskim krajevima, a u brdskim reonima 15 – 20 dana kasnije. Ove vremenske razlike u cvetanju, omogućuju pčelarima da koriste dve, pa i tri bagremove paše u jednoj sezoni. Pašu mogu ometati loše vremenske prilike.
Mesta , koja su od posebne vrednosti za seleće pčelare su:
I. Za ranu bagremovu pašu :
- Stevanac, železnička stanica na pruzi Stalać – Niš,
- Duboko kod Umke
- Autoput Beograd – Obrenovac,
- Između Umke i Bariča.
II. Za srednje kasnu pašu:
- Bagrdan,
- Krnjevo,
- Veliko Orašije,
- Sirakovo,
- Rajac,
- Stojnik u blizini Ralјe,
- Mali Popović,
- Prnjavor mačvanski,
- Dublјe mačvansko,
- Lešnica,
- Deliblatska peščara,
- Subotička peščara,
- Doroslav,
- Kobišnica u Timočkoj krajini,
- Jagnjilo,
- Kovačevac i
- Glibovac.
III. Za poznu pašu :
- Suvi Do kod Žagubice,
- Krepolјin,
- Zvižd,
- Srpce,
- Krst između Melnica i Kučeva,
- Okolina Majdanpeka,
- Okolina Gornjeg Milanovca,
- Okolina Čačka,
- OkolinaValјeva i
- Okolina Užičke Požege.
Pa pčelari izaberite. Ja sam se opredelio za Stojnik kod Ralјe.